Ivan i Jure Urem, vlasnici Navarcha, uspješni su projektanti u brodogradnji, čiji sat rada vrijedi 30 eura. Da su u SAD-u, Norveškoj ili Njemačkoj, vrijedio bi 100, ali to ih ne muči, to im je konkurentska prednost
Nama Amerika može biti u Šibeniku, kažu vlasnici šibenske tvrtke Navarch, braća Ivan i Jure Urem, koji su odlučili da će se projektiranjem u brodogradnji baviti u domovini, za razliku od svojih kolega sa studija brodogradnje na zagrebačkom FSB-u, kojih se osamdeset posto razasulo svuda po svijetu, a najviše ih je u središtima off shore industrije SAD-u i Norveškoj, industrijski razvijenoj Njemačkoj, Saudijskoj Arabiji, Koreji i Kini.
"Sat rada projektanta u brodogradnji u Hrvatskoj je oko 30 eura. U Sjedinjenim Državama, Norveškoj i Njemačkoj 100, u Italiji oko 70, a u Kini i Indiji 15 do 17 eura, kao i u istočnoj Europi. Nedvojbeno je da smo konkurentni i imamo odličnu poziciju. Cijena od 30 eura po radnom satu u Hrvatskoj znači dobar posao", ističe 27-godišnji inženjer brodogradnje Jure Urem, koji se bavi vrlo zahtjevnim 3D projektiranjem i modeliranjem brodova. "Korekcije se u 3D projektiranju unose satima, a u 2D projektiranju za ispravljanje pogrešaka dovoljno je nekoliko minuta", dočarao nam je taj dio svojeg posla.
Projektiranje u brodogradnji perspektivan je posao koji, prema mišljenju braće Urem, i u Hrvatskoj ima budućnost. Da bi se dobio neki veći i zahtjevniji posao, potrebno je biti globalno prepoznaljiv, a to se stječe sudjelovanjem u velikim brendiranim projektima. "Od kolega koji rade u svijetu ne možemo očekivati mnogo jer ih većina u velikim kompanijama obavlja samo jedan segment posla i usko su specijalizirani. Mi u Navarchu moramo raditi sve", kaže Jure Urem, koji je diplomirao na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a prvo radno iskustvo stekao u jednoj riječkoj tvrtki koja nije zaživjela na tržištu. Stariji brat, 38-godišnji Ivan, također inženjer brodogradnje i nekadašnji diplomant istog fakulteta, iskustvo je stjecao u Viktoru Lencu, pulskoj Helli te NCP Remontnom brodogradilištu, prvo kao projektant, a onda i kao voditelj projekata. Kad je skupio određeno iskustvo, odlučio je osnovati tvrtku Navarch, u kojoj mu se priključio i mlađi brat Jure. Njihova je tvrtka mala, ali radi različite tipove poslova te nije usko specijalizirana i upravo je to ono što smatraju njezinom prednošću.
"I dalje imamo odlične projektante unatoč tome što naša brodogradilišta u usporedbi s kineskima i korejskima nisu konkurentna kad je riječ o novogradnji."
Ivan Urem, Navarch
"Nakon epizode s NCP-om imao sam ponude i u Hrvatskoj i izvan nje, ali odlučio sam pokrenuti vlastiti posao. Odlučio sam ostati ovdje iako sam tada bio dobio vrlo dobru ponudu jedne inozemne tvrtke. Uz mene i brata Juru, u tvrtki odnedavno radi još jedan kolega inženjer iz Zadra. Ako se nešto loše dogodi u našoj struci, nas trojica u roku od mjesec dana možemo naći kvalitetan i odlično plaćen posao u inozemstvu. Osim u nekoliko tvrtki u Hrvatskoj, alternativa nam je raditi u nekom domaćem brodogradilištu i biti poprilično potplaćeni", kaže Ivan Urem.
Prednost je Hrvatske, ističe, što joj je ostao know how u projektiranju. "I dalje imamo odlične projektante unatoč tome što naša brodogradilišta u usporedbi s kineskima i korejskima nisu konkurentna kad je riječ o novogradnji", dodaje direktor Navarcha, koji je u projektiranju brodova razvio širok spektar poslova te stekao značajne reference u inozemstvu. "Izradili smo, primjerice, kompletan projekt za gradnju radnog katamarana koji opskrbljuje ribogojilišta u Norveškoj, a od onih koji se rade u nekoliko hrvatskih brodogradilišta za norveške naručitelje razlikuje se po većim dimenzijama - petnaest puta osam metara. Sagrađen je u norveškom brodogradilištu Moen Marin, koje velik dio poslova daje vanjskim partnerima. Osim toga, redizajnirali smo im postojeće projekte te izradili kompletnu dokumentaciju za te brodove. Naručili su nam i izradu dijela projekata za malo kraće, 13-metarske brodove te dio dokumentacije. Osim što projektiramo čitave brodove, katkada radimo i samo pojedine segmente za velike projektne biroe. Postoji nekoliko tvrtki, poput riječkog Navis consulta u većinskom vlasništvu Rolls-Roycea, koje rade projekte za velike i složene brodove. Riječ je o inženjerski možda najboljoj tvrtki u Hrvatskoj. Za nju posljednja tri mjeseca radimo određene segmente projekta. Mi smo im kooperanti, a svi njihovi projekti vezani su za velike inozemne tvrtke", ističe Ivan Urem.
Iako rade različite poslove, u Navarchu tvrde da su im temeljni biznis velike jahte. "U tom dijelu radimo projekte za dvije hrvatske uspješne tvrtke - šibenski Capax i riječku Lavsu. Spomenute dvije tvrtke izvode preinake jahti, a mi im izrađujemo dokumentaciju. Upravo radimo projekte za preinaku jedne 40-metarske 'ljepotice'", napominje Ivan.
U razdobljima kada je narudžbi manje, braća Urem razvijaju vlastite projekte velikih modernih jahti i šalju ih potencijalnim klijentima. Zasad dobivaju samo pohvale, još ne i ugovore, ali ne odustaju.
U razdobljima kada je narudžbi manje, braća Urem razvijaju vlastite projekte velikih modernih jahti. "To su plovila od 60, 50 i 30 metara. Te smo projekte slali na neke adrese, ali svjesni smo da se, unatoč pohvalama naših klijenata, kao nebrendirana tvrtka u svijetu teško probijamo i pozicioniramo. U svijetu smo još nepoznati, a Hrvatska baš nema puno takvih tvrtki koje mogu zadobiti povjerenje svjetskih velikih igrača. Drugo je ograničenje što je svjetsko tržište 2009. godine imalo velik pad u kupnji jahti i sada je prisutan višak te ponude. Danas po pristupačnoj cijeni možete kupiti vrlo malo korištenu jahtu staru šest do sedam godina, pa je teško očekivati da bi netko naručio novogradnju prema novom projektu. Međutim, radimo i to, pa se nadamo. Za takve projekte imamo velike pohvale. S jednim talijanskim partnerom došli smo do faze da nam je projekt usmeno odobren. Kad bi počela njegova realizacija i razrada, morali bismo angažirati četrdesetak inženjera. Modeli koje mi nudimo su ideje, a za finalni proizvod, odnosno kompletan projekt, trebali bismo dosta raditi na izračunima i razradi. Morali bismo izraditi potpunu dokumentaciju, što je zahtjevan posao, ali ga mi možemo odraditi", pojašnjava Ivan Urem.
Navarch, dodaje, nema ambiciju narasti na nekoliko stotina zaposlenika jer je to kod nas u toj vrsti posla nemoguće. "Da biste inženjera koliko-toliko osamostalili, s njim morate raditi tri do četiri godine, a naš je kapacitet rasta jedan inženjer godišnje, do maksimalno deset zaposlenih. Daljni rast ne bi imao smisla i tu ambiciju nemamo, ali imamo ambiciju napraviti nešto značajno i prepoznatljivo. Kada bismo previše narasli, ne bismo mogli upravljati kvalitetom, a tržište u ovom segmentu posla je u valovima. Mi trenutačno odbijamo poslove, a za desetak mjeseci možda će nastupiti period u kojem ćemo tražiti poslove.
Uspjehom ne smatramo narasti kada na tržištu ima poslova, nego uspjehom smtaramo ako se opstaje kada nema poslova", smatra Ivan Urem.
Njih dvojica, odnosno trojica, zasad ostvaruju prihod od oko milijun kuna, isključivo od intelektualnog rada, u kojem nema velikih materijalnih troškova. "Naši su troškovi plaće, režije i složena informatička oprema te informatički programi, u što dosta ulažemo. Iz programa Poduzetnički impuls dobili smo sredstva za kupnju dvaju računala i licence za dvije programske aplikacije. Posredstvom CroNoMara sufinanciran nam je nastup na sajmu Aqua noir u Norveškoj."
Hrvatska su brodogradilišta, zaključuje na kraju stariji brat Urem, početkom devedesetih godina izgubila utrku s konkurencijom u Europi i svijetu: "Dovoljno je sjetiti se da je 3. maj početkom osamdesetih bio proglašen najsuvremenijim i najmodernijim brodogradilištem u Europi, a gdje je sada? Dvadeset godina novac se u škverove ubacivao neplanski i ništa se nije napravilo da bi bila konkurentna. Sada se nešto pokušava, ali to ide teško i trebat će puno truda da se postavi na noge."
Izvor: forbes.hr (Jozo Vrdoljak)
<< Back to News